Osnovna škola Ivana Kozarca Županja

U sklopu rubrike „Školovanje izvan Lijepe Naše“, napravili smo intervju s učenicom 8.b razreda, Iris Galić. Iris je 5. razred osnovne škole pohađala u irskom gradiću Portarlingtonu. Ispričala nam je kako joj je bilo tamo, kakvi su joj bili prijatelji i podijelila je s nama svoje najzanimljivije događaje.

Pozdrav Iris, hvala ti što si nam odlučila dati ovaj intervju!

Možeš li nam za početak reći zašto si zapravo otišla u Irsku?

U Irsku smo otišle moja mama i ja zato što je tata već par godina radio tamo, pa je htio da i mi dođemo živjeti kod njega.

Koja je bila tvoja reakcija kada si saznala da moraš ići u Irsku?

Plakala sam i nisam baš htjela ići jer sam se bojala nove škole, novog jezika i ostalog jer nisam osoba koja voli velike promjene.

Je li bilo teško pronaći nove prijatelje?

Nije zapravo jer kada sam se doselila, preko puta naše kuće živjela je jedna djevojčica mojih godina te smo se upoznale i na kraju smo bile zajedno u razredu.

Jesi li ostala u kontaktu s nekim prijateljima?

Pratimo se na društvenim mrežama, ali ne pričamo baš na pozive.

Jesi li imala poteškoća s upisom u školu?

Pa bila je mala zabuna na početku, te su me prvi dan škole stavili u 6. razred, ali kada sam došla kući javili su nam kako sam ipak 5. razred.

Možeš li nam malo opisati kako je izgledala škola?

Bila je veća od naše i bila je spojena s predškolom. Imala je dva kata kao i naša. Ja sam išla u školu samo za cure. Cijeli dan smo bili samo u jednoj učionici. Nismo imali ormariće, ali smo sve knjige ostavljali u školi ispod naših stolova.

Kakvi su bili nastavnici?

Imala sam samo jednu nastavnicu koja nam je predavala sve predmete, isto kao i kod nas u razrednoj nastavi. Ona je bila razumna, te mi je puno pomogla s jezikom.

Koja ti je bila najveća promjena u školskom sustavu?

Svaki dan smo imali po 6 školskih sati. U školi sam bila od 9 ujutro do 15 sati poslijepodne. Svaki dan smo imali i matematiku i engleski. Također, nismo imali rasporede. Sve su nam knjige bile ispod stola, pa smo samo uzimali one koje nam trebaju za sat koji imamo.

Kako ste pisali ispite s obzirom da niste imali rasporede sati?

Nastavnica nam je najavljivala samo ispite iz matematike. Njih smo pisali nakon svake cjeline, otprilike nakon svaka 2-3 mjeseca. Iz njih nismo dobivali ocjene, nego samo postotke. Svaki petak smo imali testove iz engleskog, ali to su više bili blicevi koje je nastavnica sebi zapisivala te na temelju toga na kraju godine zaključivala ocjene.

Kako je zaključivala ocjene iz ostalih predmeta?

Na kraju godine, svaki učenik dobije opisnu ocjenu te zaključnu ocjenu od 1 do 5. Kao i kod nas postoje rubrike ocjenjivanja, pa svaki učenik na kraju godine dobije tablicu popunjenu s ocjenama, ali kroz godinu nemamo ocjene.

Što ti je bilo najzanimljivije? Po čemu ćeš pamtiti svoje školske dane u Irskoj?

Hmm... Najzanimljivija mi je možda bila ekskurzija na koju smo išli na proljeće. Bili smo u prirodi te mi je sve bilo čudno. Morali smo hodati u blatu kako bismo došli do nekog jezera koje je zapravo bilo samo blato u koje smo morali skakati. Vozali smo se i u kanuima. Onda smo se šetali po šumi u grupama, pa se naša grupa malo zagubila u šumi, ali sva sreća uspjeli smo pronaći put nazad. Sve je bilo jako zabavno!

Koji ti je bio najdraži predmet?

Najdraži predmet mi je bio tjelesni! Imali smo ga dva puta tjedno. Jedanput smo ga imali u dvorani te smo tamo samo igrali igre poput skrivača, lovice i graničara, a drugi put smo bili na spravama za vježbanje ispred škole.

Jesi li imala uniforme?

Da. Imali smo uniforme za dane kada smo imali tjelesni i za normalne dana. Za normalne dane smo imali plave suknje, tamno plavi pulover, kravatu i košulju, te smo svi morali imati crne cipele. Za dane kada smo imali tjelesni nosili smo trenerke i bijele majice.

Što ti je bilo najgore? Što ne bi voljela ponoviti?

Nije bio neki baš dan ili događaj koji ne bih ponovila. Najgore mi je bilo što nisam mogla vidjeti svoje prijatelje, ali znala sam da ću se vratiti, pa sam to samo čekala.

Misliš li da je dobro što si otišla u Irsku?

Mislim da je. Na početku mi baš nije bilo drago, ali sam na kraju shvatila kako sam naučila novi jezik, upoznala nove prijatelje i proživjela neke zanimljive avanture.

Jesu li ti nedostajali prijatelji i obitelj u Hrvatskoj?

Naravno, zato sam se i vratila.

Jesi li bila u kontaktu s njima?

Da, stalno smo pričali.

Jesi li putovala po Irskoj?

Jesam. Ponekada je tata imao neke zabavne aktivnosti s poslom pa smo mama i ja išle s njim. Imao je triatlon u Corku, koji je bio dva sata udaljen od mjesta gdje smo mi živjeli, pa smo se tamo malo provozali i družili. Bili smo i u Galwayu i  Dublinu. Išli smo i par puta na planinarenje.

Je li bilo teško pratiti nastavu kada si se vratila u Hrvatsku?

Nije baš previše. Nešto sam naučila i tamo poput matematike, ali imala sam rupe iz znanja iz povijesti, geografije i hrvatskog jezika. To ljeto prije 6. razreda sam također provela čitajući i učeći neke važne stvari.

Hvala ti puno i sretno dalje!

Intervju napravila Nika Cimerman Pavić, 8.a.