Ozbiljnost ili zabava?

Mislim da ozbiljna lektirna djela ne treba mijenjati za anegdote, stripove i slično tomu zato što je u životu učenika u razdoblju puberteta vrlo važno uputiti ga na pravilan i odgovoran život. 

Poruke koje dobijemo čitajući priče, nude nam upozorenja i put u razmišljanje. Poruke nas upozoravaju na ljude, ovisnosti i situacije. U razmišljanje, pojavi nam se mašta, pa si uz poruke i knjige stvaramo svoje pjesničke slike, iznosimo slikovito svoje doživljaje. Iznosimo svoja iskustva. Takav tip lektire također je dobar za osobe koje ne čitaju puno. Priče su kratke, jasne i u većini slučajeva, neozbiljni ljudi ili mlađi čitači promijene pogled na svijet. U takvim pričama možemo naići na nesretan završetak. Od svih mojih obrazloženja i mišljenja, mislim da su anegdote, stripovi i slično tomu više za zabavu i za slobodnu aktivnost čitanja jer je sve to puno kraće, s manje teksta i sve slike ne potiču našu slobodnu maštu. Naravno, anegdote i slične stvari imaju pozitivne strane. Stripovi nas potiču na sposobnost prepričavanja viđenih događaja. Anegdote su kratke pričice koje nam pružaju i prenose nove i zanimljive informacije. 

I za kraj… mislim da će sigurno, nakon svih obrazloženja, puno više ljudi, učenika razne dobi i mladih početi čitati ako već nisu.