Povijest škole

Osnovna škola Ivana Kozarca Županja

Povijest školstva u Županji

          Prve škole u Brodskoj pukovniji započele su s radom iza 1761. godine, a među njima se nalazila i škola u Županji. Škole su osnivane u sjedištima župa, a nadzor nad njima obavljali su svećenici. Međutim, s dolaskom školskih reformi pod Marijom Terezijom, koje je proveo opat Ignjat Felbiger, poznat kao reformator njemačkog školstva u Austriji, država preuzima brigu o školama. Uvođenjem općeg školskog reda, obrazovni sustav je podijeljen u tri vrste škola: normalne, glavne i trivijalne. Mnoge škole su zbog financijskih problema Monarhije morale biti ukinute, uključujući i brojne škole u vojnim krajinama.

        Nakon sredine 19. stoljeća, postupno se otvaraju njemačke općinske škole u bogatim općinama, uključujući i Županju. Zbog želje roditelja i bogatih općina da djeca dobiju kvalitetnije obrazovanje, ove su škole nudile bolje uvjete za daljnje školovanje, a posebno su bile usmjerene na učenje njemačkog jezika. Prednost njemačkih općinskih škola bila je u tome što su, osim njemačkog jezika, imale i osnovni razred na hrvatskom jeziku, nakon kojeg su djeca mogla upisati njemačku općinsku školu.

        Njemačka općinska škola u Županji bila je poznata po tome što je imala izuzetne učitelje koji su bili dobro plaćeni i pažljivo birani, što je dovelo do visokog uspjeha učenika. U isto vrijeme, elementarne ili početne, narodne škole, koje su se nazivali i Elementar Schule, u Hrvatskoj su započele raditi u najvećem broju 1830. i 1831. godine. No, zbog financijskih problema, ove škole u početku nisu imale osnovne uvjete za rad. Nastava se održavala u privremenim prostorima poput općinskih stražara, seoskih mrtvačnica i unajmljenih kuća. Sam namještaj i školske sobe bile su oskudni, a učitelji su bili većinom isluženi podčasnici, obrtnici ili mladi ljudi s osnovnim obrazovanjem. Unatoč tome, mnogi učitelji su pokazali izuzetne sposobnosti, a jedan od njih bio je Mijat Stojanović, kasniji poznati pedagog i školski nadzornik.

Godine 1830. vojne vlasti su otvorile pedagoške tečajeve u Vinkovcima kako bi obučili prve učitelje koji nisu imali pedagoško znanje. Život učitelja bio je težak, s niskim plaćama koje su ih primoravale da rade i dodatne poslove. Nastava u početku nije imala jasno definirani raspored i program, a često su se koristile metode memoriranja bez dubljeg razumijevanja gradiva, uz fizičko kažnjavanje učenika koji nisu naučili gradivo.

Školovanje djece nije bilo redovito, jer su roditelji često ostavljali djecu kod kuće zbog kućanskih poslova, a mnogi su pokušavali podmititi učitelje kako bi ih oslobodili škole. Iako je bilo pokušaja kažnjavanja roditelja, često su gazde kućanskih zadruga bile te koje su bile odgovorne za neredovno školovanje.

        Početkom sredine 19. stoljeća, nastava je počela napredovati s novim programima i rasporedima sati. U školi su uvedeni praktični predmeti poput vrtlarstva, a uvedeno je i tjelesno vježbanje. Nastava je postajala sve kvalitetnija, a predmeti su obuhvaćali matematiku, krasopis, pisanje, pjevanje i tjelesno vježbanje, uz zemljopis, povijest i prirodoslovlje. Gospodarstvo i kućanstvo također su postali važan dio obrazovnog sustava, naročito za djevojčice.

    Nakon 1871. godine, započinje proces razvojačenja Vojne krajine, a traje do 1881. godine. Veliku ulogu u napretku školstva u tom razdoblju imale su Opće hrvatske učiteljske skupštine, na kojima su učitelji iz Županje raspravljali o obrazovnim reformama. Prvi školski zakon iz 1874. godine doveo je do povećanja plaća učiteljima i ujednačavanja njihovih uvjeta rada. Također, učitelji su stekli pravo na punu mirovinu nakon 30 godina službe, a mirovina je bila proporcionalna njihovoj posljednjoj plaći.

       Unatoč tome, život učitelja ostao je težak, jer su mnogi umirali mladi od zaraznih bolesti. Epidemije su često zatvarale škole na nekoliko mjeseci, a učenici su također bili često bolesni. Međutim, uvođenjem novih zakona i obrazovnih reformi, učitelji su stekli bolja prava, a obrazovni uvjeti u školama su se znatno poboljšali.

U Županji su se tijekom 19. stoljeća razvijale i djevojačke škole, a nova školska zgrada u kojoj je otvorena niža i viša pučka škola izgrađena je 1876. godine. Školska zgrada je bila opremljena s četiri učionice, a na katu su se smjestili učiteljski stanovi. Ove škole su imale velik značaj za obrazovni napredak u Županji, a u novoj zgradi nastava je bila modernizirana s novim učiteljskim kadrom i boljim uvjetima za rad.

Osnovna škola ,,Moša Pijade”

Osnovna škola “Moša Pijade” u Županji od svog osnutka kroz nekoliko desetljeća proživjela je značajan razvoj u materijalnim uvjetima, pedagoškom pristupu i organizaciji. Školska zajednica u tom periodu aktivno je radila na unaprjeđenju obrazovnog sustava, uvođenju novih sadržaja i infrastrukture, te jačanju suradnje s roditeljima, društvenim organizacijama i lokalnim vlastima.

U godinama nakon početka rada škole, ključne odluke odnosile su se na unaprjeđenje nastave i školske opreme. U školskoj godini 1960./61. donesena je odluka o izgradnji školske dvorane, koju su omogućili dobrovoljni prilozi roditelja, građana i organizacija. Ova inicijativa, koja je postala simbol zajedničkog napora zajednice, omogućila je djeci bolju fizičku nastavu i širu ponudu izvannastavnih aktivnosti. Škola je od tada kontinuirano ulagala u sportsku infrastrukturu, što se odrazilo u obnovama školskih zgrada, izgradnji novih objekata i adaptacijama postojećih prostora. Posebno je značajna bila izgradnja restorana i sportske dvorane koja je otvorena 25. svibnja 1964. godine, a svečanosti su postale redovite i prepoznatljive.

Osim toga, nastavnici i školski odbor posvetili su se stalnom unapređenju pedagoških metoda i uvjeta za nastavu. Tako je 1961. godine osnovan pedagoški kabinet, dok je 1963. godine uvedena tradicija prijema prvog razreda uz simboličnu karticu “PRVI DAN U ŠKOLI”. Ove promjene reflektirale su nastojanje škole da pruži djeci ne samo obrazovanje, već i osjećaj zajedništva i važnosti njihovog ulaska u svijet obrazovanja.

Za vrijeme svog rada, škola je postavljala temelje za radničko samoupravljanje i bolje uključivanje roditelja i zajednice u obrazovni proces. Prvi predsjednik radne zajednice izabran je 1964. godine, a s njim su počeli novi oblici participacije i zajedničkog upravljanja školom. Godine 1965. škola je dobila važan politički moment jer je direktor Franjo Dragun izabran za poslanika u prosvjetno-kulturno vijeće Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, čime je škola dobila značajnu povezanost s višim političkim strukturama i institucijama.

Osim toga, školski su programi obuhvatili mnoge društvene priredbe i kulturne događaje. Učeničke predstave povodom Dana Republike, Dana škole, Majčinog dana i drugih značajnih datuma postale su prepoznatljiv dio obrazovnog života, a rad učitelja Smaila Gagića na glazbenom odgoju pohvaljen je zbog izuzetnog doprinosa uspješnoj organizaciji tih događanja.

       Promjene nisu bile samo vezane uz infrastrukturu i pedagoške metode, već su se odrazile i na širi društveni kontekst. Škola je redovito organizirala ekskurzije, poput one u Veneciju, Padovu i Trst 1966. godine, što je dodatno obogatilo obrazovni proces i proširilo horizonte učitelja i učenika.

      Povijest škole “Moša Pijade” bila je oblikovana kroz kontinuirane napore zajednice, školskog odbora i nastavnog kadra koji su radili na stvaranju obrazovnih uvjeta i unapređenju društvene angažiranosti učenika. S obzirom na stalna ulaganja u infrastrukturu, kvalitetu nastave i međusobnu suradnju, škola je postala ključni čimbenik u obrazovnom i kulturnom životu Županje, prepoznata ne samo po uspjesima svojih učenika, već i po snažnoj zajednici koja je omogućila njezin razvoj.

       U školskoj godini 1968./69., školu su pohađala 852 učenika i nastavila je raditi u tri smjene. Godine 1968. škola je podvrgnuta evaluaciji od strane Zavoda za unapređenje osnovnog školstva Osijek, gdje je ostvarila najbolje rezultate među školama na području općine. Zbog toga je nagrađena novčanim sredstvima. Na dužnost direktora postavljen je Franjo Plazibat 1. rujna 1968. godine. U školskoj godini 1969./1970., škola je imala 821 učenika, a nastava se nastavljala u tri smjene zbog nedostatka učioničkog prostora. Ova godina bila je značajna jer je škola osvojila iznadprosječne rezultate u vrednovanju rada i ostvarila nagradu u obliku novčane pomoći od 50% jednomjesečnog osobnog dohotka. Na 14. lipnja 1970. održan je referendum kojim je izglasan uvođenje mjesnog samodoprinosa za izgradnju novih školskih prostorija.

U 1970./1971. školskoj godini, broj učenika iznosio je 830, a nastava se i dalje izvodila u tri smjene. Učenici su također sudjelovali u međunarodnim ekskurzijama, a školsko kulturno-umjetnički društvo održalo je tri priredbe. Zgrada novog dječjeg vrtića, koja je počela raditi 1. travnja 1971., svečano je otvorena 22. ožujka 1971. Školska godina 1971./1972. počela je s 835 učenika, a na kraju godine škola je imala 27 razreda. U ovoj godini škola je prešla na novu organizacijsku strukturu, a direktor je postao Viktor Primorac 8. svibnja 1972. Osim toga, škola je sudjelovala u akciji skupljanja donacija za izgradnju Spomen doma u Kumrovcu, dok je krajem kolovoza iste godine donirala sredstva za pomoć poplavljenim područjima.

U školskoj godini 1972./1973., broj učenika se povećao na 882, a broj razreda na 29. U suradnji s mjesnom zajednicom, nabavljeni su odjevni predmeti za socijalno ugrožene učenike. Pedagoški rad se također usmjeravao prema unapređivanju marksističkog odgoja, a škola je postigla izuzetne rezultate na polju vrednovanja rada, ostvarivši prvo mjesto u općini.

     U školskoj godini 1974./1975. broj učenika u školi povećao se na 920, a škola je nastavila raditi u 29 razreda. Učenički uspjesi bili su na visokom nivou, a posebna pozornost posvećena je kulturno-umjetničkom razvoju i društvenom angažmanu.

Na kraju školske godine škola je ponovo postigla izvrsne rezultate u vrednovanju rada, svrstavajući se među najbolje u općini. Po prvi puta, škola je organizirala i nekoliko javnih kulturnih događanja, a učenici su sudjelovali u literarnim i recitatorskim natjecanjima. Školski kolektiv također je organizirao niz humanitarnih akcija, među kojima se izdvaja skupljanje pomoći za poplavljena područja Slavonije i Baranje, te pomoć za siromašne učenike.

Tijekom godine, škole su bile predmetom temeljite inspekcije od strane Zavoda za školstvo, a na temelju postignutih rezultata, škola je ponovno nagrađena dodatnim financijskim sredstvima. U ovoj godini također je održan i značajan sastanak s predstavnicima lokalnih vlasti, na kojem je dogovorena daljnja suradnja u cilju poboljšanja uvjeta u školstvu.

U školskoj godini 1975./1976. broj učenika ostao je na 920, a škola se nastavlja širiti. Povećan je broj učitelja i stručnog osoblja kako bi se ispunili zahtjevi sve većeg broja učenika. Kroz ovu školsku godinu škola je bila domaćin različitim kulturnim, sportskim i obrazovnim događanjima, uključujući izložbe, predstave, kao i međunarodne suradnje sa školama iz drugih zemalja. Učenički i učiteljski angažman u raznim društvenim aktivnostima bio je zapažen.

Za postignuća u obrazovanju i društvenom životu, škola je ponovno dobila priznanje na regionalnoj razini, a mnogi učenici su se istaknuli u natjecanjima u književnosti, likovnoj umjetnosti i sportu. Škola je tako postala prepoznatljiv centar u svojoj zajednici, čime je nastavila dugoročnu tradiciju uspjeha i zajedničkog rada.

Osim nastavnih aktivnosti, škola je bila vrlo aktivna i u humanitarnim akcijama, uključujući prikupljanje sredstava za obnovu lokalnih institucija, a jedan od najvećih projekata bila je pomoć za obnovu socijalnih objekata u općini.

Školski list “Pokušaji” izlazio je tri puta godišnje, a razredne zajednice sudjelovale su u akcijama solidarnosti.

Tijekom 1974. održane su aktivnosti povodom solidarnosti sa zemljama u borbi protiv imperijalizma, a škola je posjetila Osnovnu školu u Osijeku. Otvorenje nove zgrade škole “Moša Pijade” bilo je 13. travnja 1975. Povodom Dana škole, održana je svečana sjednica s nagradama za najbolje učenike. Učenička organizacija, ŠSD „Polet“, postigla je zapažene sportske uspjehe.

Za 30. obljetnicu škole, osnovana je sindikalna organizacija, a održane su različite proslave. Tijekom školske godine organizirani su različiti izleti, a škola je obilježila značajne povijesne događaje. Također, 1976. godine škola je prešla na petodnevni radni tjedan.

U 1977. školskoj godini, škola je započela s novim ravnateljem Mirkom Pešićem, dok je direktor Viktor Primorac prešao na novu funkciju. Škola je nastavila organizirati razne sekcije i aktivnosti te je domaćin regionalne pionirske štafete.

Dakle, Osnovna škola Ivana Kozarca u Županji započela je s radom 1975. godine, kada je preseljena u novu zgradu i tada nosila naziv Osnovna škola Moše Pijade. Ime Ivana Kozarca, poznatog slavonskog književnika, škola je preuzela 1990. godine, simbolično odajući počast njegovu književnom doprinosu i ljubavi prema rodnom kraju.

Kroz povijest, škola se kontinuirano razvijala i prilagođavala potrebama učenika, uvijek stavljajući obrazovanje i odgoj u prvi plan. Promjene u nastavnim programima, uvođenje novih tehnologija i brojne izvannastavne aktivnosti omogućile su učenicima stjecanje kvalitetnog obrazovanja te potaknule njihov osobni razvoj.

Obrazovanje i aktivnosti

Osnovna škola Ivana Kozarca poznata je po dinamičnom i raznovrsnom obrazovnom programu. Nastava se odvija u suvremeno opremljenim učionicama, a posebna pažnja posvećuje se razvoju ključnih kompetencija kod učenika, poput čitateljske, digitalne i informacijske pismenosti.

Uz redovnu nastavu, učenici sudjeluju u brojnim projektima i aktivnostima, od sportskih natjecanja i kulturno-umjetničkih programa do raznih radionica i natjecanja znanja. Redovito se obilježavaju važni datumi, poput Dana škole, a škola je prepoznata i po poticanju ekološke svijesti kroz projekte održivog razvoja.

Stručni tim i suradnja

Važan dio uspješnog rada škole čini stručni tim učitelja i suradnika, koji se neprekidno usavršavaju kako bi pratili suvremene obrazovne trendove. U školi djeluju pedagog, psiholog i knjižničar, koji svojim radom pružaju podršku učenicima i nastavnicima. Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom dodatno jača povezanost škole s okolinom te omogućuje bolju integraciju učenika u društvo.

Školska knjižnica – središte znanja i kreativnosti

Posebno mjesto u životu škole zauzima školska knjižnica, koja je otvorena zajedno s novom zgradom škole 1975. godine. Knjižnica nije samo prostor za posudbu knjiga, već i mjesto gdje učenici razvijaju ljubav prema čitanju i stječu vještine informacijske pismenosti. Organiziraju se književni susreti, tematske izložbe, čitateljske radionice i kvizovi, koji motiviraju učenike da postanu aktivni čitatelji i istraživači.

Fond knjižnice obuhvaća lektirne naslove, stručne i znanstvene knjige, dječje časopise te audiovizualna sredstva.

Pogled u budućnost

Osnovna škola Ivana Kozarca ostaje posvećena svojoj misiji pružanja kvalitetnog obrazovanja uz promicanje kulturnih, moralnih i društvenih vrijednosti. Uz kontinuirano unapređenje nastavnog procesa i stvaranje poticajnog okruženja za učenike, škola teži postati primjer izvrsnosti i inovativnosti u obrazovanju.