Povijest škole
Osnovna škola Ivana Kozarca Županja
Povijest školstva u Županji
Prve škole u Brodskoj pukovniji započele su s radom iza 1761. godine, a među njima se nalazila i škola u Županji. Škole su osnivane u sjedištima župa, a nadzor nad njima obavljali su svećenici. Međutim, s dolaskom školskih reformi pod Marijom Terezijom, koje je proveo opat Ignjat Felbiger, poznat kao reformator njemačkog školstva u Austriji, država preuzima brigu o školama. Uvođenjem općeg školskog reda, obrazovni sustav je podijeljen u tri vrste škola: normalne, glavne i trivijalne. Mnoge škole su zbog financijskih problema Monarhije morale biti ukinute, uključujući i brojne škole u vojnim krajinama.
Nakon sredine 19. stoljeća, postupno se otvaraju njemačke općinske škole u bogatim općinama, uključujući i Županju. Zbog želje roditelja i bogatih općina da djeca dobiju kvalitetnije obrazovanje, ove su škole nudile bolje uvjete za daljnje školovanje, a posebno su bile usmjerene na učenje njemačkog jezika. Prednost njemačkih općinskih škola bila je u tome što su, osim njemačkog jezika, imale i osnovni razred na hrvatskom jeziku, nakon kojeg su djeca mogla upisati njemačku općinsku školu.
Njemačka općinska škola u Županji bila je poznata po tome što je imala izuzetne učitelje koji su bili dobro plaćeni i pažljivo birani, što je dovelo do visokog uspjeha učenika. U isto vrijeme, elementarne ili početne, narodne škole, koje su se nazivali i Elementar Schule, u Hrvatskoj su započele raditi u najvećem broju 1830. i 1831. godine. No, zbog financijskih problema, ove škole u početku nisu imale osnovne uvjete za rad. Nastava se održavala u privremenim prostorima poput općinskih stražara, seoskih mrtvačnica i unajmljenih kuća. Sam namještaj i školske sobe bile su oskudni, a učitelji su bili većinom isluženi podčasnici, obrtnici ili mladi ljudi s osnovnim obrazovanjem. Unatoč tome, mnogi učitelji su pokazali izuzetne sposobnosti, a jedan od njih bio je Mijat Stojanović, kasniji poznati pedagog i školski nadzornik.
Godine 1830. vojne vlasti su otvorile pedagoške tečajeve u Vinkovcima kako bi obučili prve učitelje koji nisu imali pedagoško znanje. Život učitelja bio je težak, s niskim plaćama koje su ih primoravale da rade i dodatne poslove. Nastava u početku nije imala jasno definirani raspored i program, a često su se koristile metode memoriranja bez dubljeg razumijevanja gradiva, uz fizičko kažnjavanje učenika koji nisu naučili gradivo.
Školovanje djece nije bilo redovito, jer su roditelji često ostavljali djecu kod kuće zbog kućanskih poslova, a mnogi su pokušavali podmititi učitelje kako bi ih oslobodili škole. Iako je bilo pokušaja kažnjavanja roditelja, često su gazde kućanskih zadruga bile te koje su bile odgovorne za neredovno školovanje.
Početkom sredine 19. stoljeća, nastava je počela napredovati s novim programima i rasporedima sati. U školi su uvedeni praktični predmeti poput vrtlarstva, a uvedeno je i tjelesno vježbanje. Nastava je postajala sve kvalitetnija, a predmeti su obuhvaćali matematiku, krasopis, pisanje, pjevanje i tjelesno vježbanje, uz zemljopis, povijest i prirodoslovlje. Gospodarstvo i kućanstvo također su postali važan dio obrazovnog sustava, naročito za djevojčice.
Nakon 1871. godine, započinje proces razvojačenja Vojne krajine, a traje do 1881. godine. Veliku ulogu u napretku školstva u tom razdoblju imale su Opće hrvatske učiteljske skupštine, na kojima su učitelji iz Županje raspravljali o obrazovnim reformama. Prvi školski zakon iz 1874. godine doveo je do povećanja plaća učiteljima i ujednačavanja njihovih uvjeta rada. Također, učitelji su stekli pravo na punu mirovinu nakon 30 godina službe, a mirovina je bila proporcionalna njihovoj posljednjoj plaći.
Unatoč tome, život učitelja ostao je težak, jer su mnogi umirali mladi od zaraznih bolesti. Epidemije su često zatvarale škole na nekoliko mjeseci, a učenici su također bili često bolesni. Međutim, uvođenjem novih zakona i obrazovnih reformi, učitelji su stekli bolja prava, a obrazovni uvjeti u školama su se znatno poboljšali.
U Županji su se tijekom 19. stoljeća razvijale i djevojačke škole, a nova školska zgrada u kojoj je otvorena niža i viša pučka škola izgrađena je 1876. godine. Školska zgrada je bila opremljena s četiri učionice, a na katu su se smjestili učiteljski stanovi. Ove škole su imale velik značaj za obrazovni napredak u Županji, a u novoj zgradi nastava je bila modernizirana s novim učiteljskim kadrom i boljim uvjetima za rad.
Od drugog svjetskog rata Osnovna škola u Županji radila je pod imenom „ Moša Pijade“, te je od svog osnutka kroz nekoliko desetljeća proživjela značajan razvoj u materijalnim uvjetima, pedagoškom pristupu i organizaciji. Školska zajednica u tom periodu aktivno je radila na unaprjeđenju obrazovnog sustava, uvođenju novih sadržaja i infrastrukture, te jačanju suradnje s roditeljima, društvenim organizacijama i lokalnim vlastima.
U godinama nakon početka rada škole, ključne odluke odnosile su se na unaprjeđenje nastave i školske opreme. U školskoj godini 1960./61. donesena je odluka o izgradnji školske dvorane, koju su omogućili dobrovoljni prilozi roditelja, građana i organizacija. ( današnja zgrada MKC Županja u ulici Josipa Bana Jelačića 2). Sportska dvorana je otvorena 1964. godine, te je omogućila djeci bolju nastavu tjelesno zdravstvene kulture i širu ponudu izvannastavnih aktivnosti.
1968. godine osnovana je i počela s radom osnovna glazbena škola, koja je jedno vrijeme nosila ime Srećka Albinija, a od 1990. godine radi su sastavu OŠ Ivana Kozarca Županja, kao njen glazbeni odjel kojeg danas pohađa oko 80 učenika educirajući se za sviranje jednog od četiri instrumenta, klavir, harmonika, klarinet i tambura. Glazbeni odjel radi u matičnoj zgradi OŠ Ivana Kozarca Županja.
U školskoj godini 1968./69., školu su pohađala 852 učenika i radila je u tri smjene. U školskoj godini 1969./1970., škola je imala 821 učenika, a nastava se nastavljala u tri smjene zbog nedostatka učioničkog prostora.
U 1970./1971. školskoj godini, broj učenika iznosio je 830, a nastava se i dalje izvodila u tri smjene.
Zgrada novog dječjeg vrtića, koja je počela raditi 1. travnja 1971., svečano je otvorena 22. ožujka 1971. Školska godina 1971./1972. počela je s 835 učenika, a na kraju godine škola je imala 27 razreda. U ovoj godini škola je prešla na novu organizacijsku strukturu.
U školskoj godini 1972./1973., broj učenika se povećao na 882, a broj razreda na 29.
U školskoj godini 1974./1975. broj učenika u školi povećao se na 920, a škola je nastavila raditi u 29 razreda.
U školskoj godini 1975./1976. broj učenika ostao je na 920, a škola se nastavlja širiti. Povećan je broj učitelja i stručnog osoblja kako bi se ispunili zahtjevi sve većeg broja učenika.
Otvorenje nove zgrade škole na današnjoj adresi rada, Dr. Franje Račkog 30, bilo je 1975. ,a 1976. godine škola je prešla na petodnevni radni tjedan.
Osnovna škola u Županji dobila je 1990. godine današnji naziv po poznatom slavonskom književniku, simbolično odajući počast njegovu književnom doprinosu i ljubavi prema rodnom kraju.
Kroz povijest, škola se kontinuirano razvijala i prilagođavala potrebama učenika, uvijek stavljajući obrazovanje i odgoj u prvi plan. Promjene u nastavnim programima, uvođenje novih tehnologija i brojne izvannastavne aktivnosti omogućile su učenicima stjecanje kvalitetnog obrazovanja te potaknule njihov osobni razvoj.
Osnovna škola Ivana Kozarca poznata je po dinamičnom i raznovrsnom obrazovnom programu. Nastava se odvija u suvremeno opremljenim učionicama, a posebna pažnja posvećuje se razvoju ključnih kompetencija kod učenika, poput čitateljske, digitalne i informacijske pismenosti.
Uz redovnu nastavu, učenici sudjeluju u brojnim projektima i aktivnostima, od sportskih natjecanja i kulturno-umjetničkih programa do raznih radionica i natjecanja znanja. Škola je prepoznata i po poticanju ekološke svijesti kroz projekte održivog razvoja.
Važan dio uspješnog rada škole čini stručni tim učitelja i stručnih suradnika, koji se neprekidno usavršavaju kako bi pratili suvremene obrazovne trendove. U školi djeluju pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator i knjižničar, koji svojim radom pružaju podršku učenicima i nastavnicima. Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom dodatno jača povezanost škole s okolinom te omogućuje bolju integraciju učenika u društvo.
Osnovna škola Ivana Kozarca ostaje posvećena svojoj misiji pružanja kvalitetnog obrazovanja uz promicanje kulturnih, moralnih i društvenih vrijednosti. Uz kontinuirano unapređenje nastavnog procesa i stvaranje poticajnog okruženja za učenike, škola teži postati primjer izvrsnosti i inovativnosti u obrazovanju.
Od 2000. godine u školi kontinuirano, kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, opada broj učenika, tako da ovu 2025-26. školsku godinu završavamo sa 442 učenika koji su razmješteni u 23 razredna odjela. Škola i dalje zbog nedostatka prostornih uvjeta radi u dvije smjene.
Školske godine 2025-26. napravljena je cjelovita energetska obnova školske zgrade i sportske dvorane, te su stvoreni svi uvjeti za energetsku samoodrživost naše škole.