preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivana Kozarca Županja

Login


« Kolovoz 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Brzi pristup:

 

Naša facebook stranica

Ispis statistike od 16. 2. 2011.

Ukupno: 684140
Ovaj mjesec: 514
Ovaj tjedan: 176
Danas: 30

INFORMACIJE ZA UČENIKE
Što je samopouzdanje?
Marijana Mazalović / datum: 8. 3. 2022. 09:03

(Ne)vjera u svoje sposobnosti

Mnogi naši uspjesi ovise o našim sposobnostima i vještinama. No, oni također ovise i o našim stavovima o sebi i svojim mogućnostima, tj. o našoj vjeri u sebe same. Mnoge stvari smo u stanju učiniti jer mislimo da možemo, kao što neke druge ne uspijevamo učiniti jer mislimo da ne možemo.

Svatko od nas osjeća se dobro kad u nečem uspije, što nas u vlastitim očima osnažuje i jača nam vjeru u sebe. Istodobno, ako vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti, sami sebi postavljamo i više ciljeve i od sebe samih očekujemo više uspjeha. U tom slučaju, u ostvarenju svojih ciljeva i lakše uspijevamo. Tko zna u čemu bismo sve uspjeli da smo mislili da možemo i da smo se usudili probati?

Literatura nas uči da je samopouzdanje skup vještina koje nas potiču da ustrajemo u svojim nastojanjima i ne odustajemo kod prepreka na koje pritom nailazimo. Imamo li visoko samopouzdanje, lakše podnosimo razočaranje  zbog mogućih neuspjeha, pa lakše preko njih prelazimo i hrabro idemo dalje. U tom slučaju i mnogo lakše ostvarujemo svoje mogućnosti te svakodnevno otkrivamo neke nove.

Imamo li pak nisko samopouzdanje, o sebi i svojim sposobnostima imamo loše mišljenje i teško pronalazimo rješenje problema na koje nailazimo, ma kako ona možda bila jednostavna. I ne samo to: muči li nas nisko samopouzdanje, nakon svakog neuspjeha sami sebe okrivljujemo, a zbog toga svakodnevne izazove doživljavamo kao izazove nelagode, straha, frustracije. Tako mnogo lakše odustajemo od onog što započnemo, a svoje mogućnosti, kakve god one bile, mnogo teže ostvarujemo.

Naravno, uvijek postoji opcija ne baviti se ničim, jer ako se ničim ne bavimo niti išta poduzimamo – ne možemo u tome niti podbaciti (pa se razočarati).

Ukratko, samopouzdana osoba djeluje, aktivna je i zna što želi ostvariti. Zato je već od ranog djetinjstva potrebno posvetiti pažnju poticanju razvoja samopouzdanja. Nevjera u vlastite sposobnosti može biti velika smetnja djetetu da bude uspješno i tako se osjeća.

Na samopouzdanje djeteta veliki utjecaj imaju odrasle osobe koje se njime bave. Ako su toga svjesne, vjerojatno će uložiti trud kako bi razvoj samopouzdanja djeteta poticale. Ako toga nisu svjesne, mnoštvom nenamjernih pogrešnih postupaka mogu djetetovu samopouzdanju nanijeti popriličnu štetu.

Slično kao i odrasli, djeca s nižim samopouzdanjem često misle da nešto ne mogu i da neće uspjeti, a upravo zbog tog stava, često stvarno i ne mogu i ne uspijevaju.

Takav im stav smanjuje motivaciju, pa odustaju od aktivnosti u kojima bi, s obzirom na svoje realne mogućnosti, zapravo mogla biti uspješna. Istodobno, djeca s višim samopouzdanjem više vjeruju u svoje sposobnosti, pa se u različite izazove upuštaju visoko motivirana i s dobrom vjerom u uspjeh, koji zato lakše i ostvaruju.

Tako samopouzdanje, bilo ono visoko ili nisko, može postati samoispunjavajućim proročanstvom. Zato se ponekad kaže: misliš li o sebi da možeš, ili pak misliš da ne možeš, u oba si slučaja vjerojatno u pravu. Misliš li da nešto možeš – to ćeš i pokušati, s vremenom naučiti i na kraju uspjeti. No, misliš li da ne možeš, nećeš ni pokušati, nećeš naučiti niti ćeš uspjeti. Nije uvijek tako, a većinom jest.

Samopouzdanje djeteta je stav djeteta o samom sebi i svojim sposobnostima. Kakvo god ono bilo, može se mijenjati.  

Kako djetetu pomoći da razvije samopouzdanje?

Da bismo pomogli razvoju samopouzdanja djeteta, moramo biti spremni prihvatiti i njegove moguće pogreške, a ne samo najbolja i najreprezentativnija ponašanja i postignuća. Razvoju samopouzdanja djeteta može smetati naša eventualna sklonost perfekciji. Ako dijete ponekad iz škole donese „jedinicu“, njegov odgoj i obrazovanje još uvijek imaju perspektivu, jer su i najveći umovi svijeta ponekad griješili i svoje greške učili ispravljati. Jedan od najvećih znanstvenih genija svih vremena Albert Einstein, i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, svojedobno je rekao: „Oni koji nikada nisu pogriješili, nikada nisu ni isprobali nešto novo“. A djeca nešto novo čine  (i trebaju činiti) svakodnevno.

Važan je trud, a ne samo uspjeh

Ako dijete odlučimo pohvaliti (a ni s tim ne treba pretjerivati), to valja činiti ne samo za neku uspješno obavljenu aktivnost, nego i za trud koji je dijete uložilo u njeno obavljanje. Pritom valja biti umjeren, tj. ne pretjerivati s „hvalospjevima“ a još manje djetetu lagati. Primjerice, ako dijete nije uspjelo u školi dobiti odličnu ocjenu, nije primjereno uvjeravati ga da će od sutra pa zauvijek, sigurno dobivati samo „petice“. Mnogo je bolje ohrabriti ga na ulaganje dodatnog truda, ali mu reći kako smo već sad ponosni na trud koji je do sad uložilo. Naime, važno je pohvaliti djetetov trud te sam proces obavljanja neke aktivnosti ili posla, a ne samo postignuti uspjeh. Dijete koje zna da odrasla osoba njegov trud i nastojanja cijeni, ima veće šanse razvoja u samopouzdanu osobu.

Postavljanje realnih ciljeva

Također je važno djetetu pomoći da postavlja realne ciljeve (očekivanja od sebe). Dijete koje je nezadovoljno jer misli da je u nečemu neuspješno ( a evidentno ne postoji prostor za poboljšanje), valja podsjetiti na druga područja u kojima je mnogo „jače“ tj. uspješnije. Pomaganje djetetu da pronađe područje u kojemu se osjeća uspješno, pogoduje razvoju njegova samopouzdanja.

Dolje pesimistična proročanstva i kritike!

U razvoju samopouzdanja djeteta, osobito onog najranije dobi, veliku ulogu imaju njegovi roditelji. Nažalost, oni dijete nerijetko kritiziraju uvjereni da time čine najbolje moguće. Kritiziranje druge osobe, bila ona odrasla ili dijete, rijetko kada vodi poboljšanju njenog ponašanja, ali često narušava odnose kao i samopouzdanje. Zato u odgoju djece valja biti jako oprezan i „škrt“ s kritikama, jer one imaju mnogo više nedostataka nego prednosti.

 

 

Želimo li djeci pomoći da budu uspješna i razviju samopouzdanje, ne zaboravimo:

…Samopouzdanje je stav djeteta o samome sebi i svojim sposobnostima. Dijete o sebi može imati bolje i lošije mišljenje, što se može mijenjati.

…Uspjeh nema „univerzalnu veličinu“. Za svaku osobu uspjeh može značiti nešto drugo.

…Nevjera u vlastite sposobnosti može biti velika smetnja djetetu da bude uspješno i tako se osjeća.

…Dijete koje zna da odrasle osobe njegov trud i nastojanja cijene, ima veće šanse razvoja u samopouzdanu osobu.

…Pomaganje djetetu da pronađe područje u kojemu će se osjećati uspješno, pogoduje razvoju njegova samopouzdanja.

…Kritiziranje djeteta rijetko kada vodi poboljšanju njegova ponašanja, a često narušava njegovo samopouzdanje.

…Pružanje prilika da sudjeluje u donošenju odluka, djetetu će pomoći da se osjeća uvaženo i razvija samopouzdanje.

 

Razmislimo!

Pitanje: Pet žaba sjedi na lopoču; četiri od njih odluče skočiti u vodu. Koliko ih ostaje na lopoču?

Odgovor: Možda jedna, dvije, tri, četiri ili pet. Nakon „odluke“, postoji još jedan korak koji se zove akcija. Četiri su žabe odlučile skočiti, ali ne znamo jesu li to stvarno i učinile!

 

Tekst preuzet iz knjige: Edita Slunjski, “Kako djetetu pomoći da bude uspješno i razvije samopouzdanje“, Element, Zagreb, 2014.

 

Pedagog: Ljiljana Oršolić, prof.


[OPŠIRNIJE]



Čitanje s razumijevanjem. Kako pomoći djetetu da usavrši vještinu čitanja?
Marijana Mazalović / datum: 8. 3. 2022. 09:01

Razvoj razumijevanja pri čitanju.
 

Nakon početnih godina nastave čitanja i razvoja osnovnih vještina čitanja, učenici trebaju utvrditi svoje osnovne vještine čitanja kako bi mogli „čitati u svrhu učenja“. Trebaju unaprijediti vještine prepoznavanja riječi, povećati tečnost čitanja i brzinu kojom čitaju vezane tekstove. Učenici koji ne uspiju razviti ove osnovne vještine čitanja mogu imati mnogo teškoća u postizanju ciljeva čitanja: razumijevanje pisanog teksta i primjene čitanja kao alata za učenje.

 

 Razvijanje vokabulara (rječnika, količina riječi koje razumiju i koriste)

 

Razvijanje vokabulara važan je element u učenju čitanja. Učenici koji imaju dobro znanje vokabulara mogu očekivati napredak u čitanju i razumijevanju pročitanog, dok oni koji nemaju određene riječi u svom usmenom vokabularu možda neće razumjeti te riječi kada se pojave u pisanom tekstu. Rezultati istraživanja potvrđuju važnost vokabulara i njegove veze s razumijevanjem pisanog teksta. Primjerice, istraživanja su pokazala da je razvijen vokabular u predškolskoj dobi učinkovit pokazatelj razumijevanja pročitanog u kasnijim razredima osnovne škole, da je usmeni vokabular na kraju prvog razreda značajan pokazatelj razumijevanja pisanog teksta deset godina poslije, te da razlike u vokabularu rastu tijekom prvih nekoliko razreda, tj. učenici koji su započeli školovanje s ograničenim znanjem vokabulara s godinama sve više zaostaju za vršnjacima koji su započeli školovanje s bogatim vokabularom.

 

Strategije razumijevanja pri čitanju

 

Tijekom školovanja učenici se susreću sa sve zahtjevnijim zadaćama razumijevanja pisanog teksta vezanog uz literaturu i informativne tekstove u različitim predmetnim područjima. Naglasak više nije na sposobnosti čitanja riječi, već na sposobnost razumijevanje poruke ili cijelog teksta. U ovoj fazi, razumijevanje pri čitanju može se definirati kao „svjesno razmišljanje tijekom kojeg se stvara značenje kroz povezanost čitača i teksta“ . Stoga, razumijevanje pri čitanju podrazumijeva čitalačke i intelektualne procese koji utječu jedni na druge tijekom čitanja dok čitač pokušava odrediti i stvoriti značenje u pisanom tekstu.

Poučavanje učenika za primjenu strategija razumijevanja pri čitanju može im pomoći razumjeti tekst prije, tijekom i nakon čitanja. Strategije razumijevanja pri čitanju posebni su postupci koji učenicima omogućuju da postanu svjesni koliko dobro razumiju tekst dok ga čitaju te da poboljšaju svoje razumijevanje i učenje. Dobri čitači svjesno i nesvjesno koriste niz strategija razumijevanja pri čitanju teksta. Ove strategije mogu obuhvaćati primjenu prethodnog znanja, postavljanje pitanja o tekstu ili primjenu njihova znanja o vrsti teksta kako bi što lakše razumjelistrukturu i poveznice u tekstu. Slabi čitači, s druge strane, imaju iznimno skroman repertoar strategija razumijevanja pisanog teksta te se često odluče nastaviti čitati tekst iako ga ne razumiju.

 

Utvrđeno je više strategija koje su se pokazale najučinkovitijima u unaprjeđenju razumijevanja pri čitanju:

 

• Nadgledanje razumijevanja pri čitanju, pri čemu učenici uče pratiti vlastito razumijevanje pisanog teksta

• Suradničko učenje, pri čemu učenici uče strategije čitanja i zajedno raspravljaju o pisanim tekstovima

• Odgovaranje na pitanja, pri čemu učenici odgovaraju na pitanja koja postavlja nastavnik i dobivaju neposrednu povratnu informaciju

• Postavljanje pitanja, pri čemu čitači uče sami postavljati pitanja i odgovaraju na pitanja koja zahtijevaju zaključivanje

• Struktura priče, pri čemu učenici uče primijeniti strukturu priče kao sredstvo koje im pomaže pamtiti sadržaj priče i odgovaraju na pitanja o tome što su pročitali

• Sažimanje, pri čemu se učenike poučava sažimati ideje i generalizirati informacije iz teksta

 

 

 

Razvoj snažnog zanimanja za čitanje značajno pridonosi stjecanju čitalačkih vještina. Štoviše, u društvu znanja visoko razvijene čitalačke vještine ključne su za uspjeh učenika u školi i daljnjem životu u odrasloj dobi. Rano i održivo promicanje učenikova zanimanja za čitanje od ključne je važnosti.

PROMOCIJA ČITANJA IZVAN ŠKOLE

 

Čitanje se ne uči i ne vježba samo u školi, već i u mnogim izvanškolskim kontekstima i okruženjima. S obzirom na to, školovanje nije jedini čimbenik razvoja čitanja. Roditelji koji vole čitanje i žele s djecom to podijeliti potiču pozitivne stavove prema čitanju. Aktivnosti rane pismenosti kod kuće temelj su učenja čitanja u školi. Kasnije, čitanjem u slobodno vrijeme i čitanjem zbog zadovoljstva jačaju se čitalačke vještine, što rezultira povećanjem učestalosti čitanja kod djece. Oni koji više čitaju postaju bolji čitači. Okruženost knjigama kod kuće, dostupnost časopisa i novina važni su čimbenici razvoja čitalačke pismenosti. Općenito, život u okruženju u kojem se čitanje cijeni ključan je za razvoj kompetentnog čitača.

 

Pismenost kod kuće i u obitelji.

 

Aktivnosti roditelja kod kuće vezane uz pismenost ključni su za razvoj čitalačkih sposobnosti djece, osobito prije polaska u školu. Uključenost roditelja u obrazovanje svoje djece općenito, a osobito u razvoj pismenosti djece, utječe na motivaciju i postignuća u čitanju. Budući da dom i obiteljsko okruženje imaju najveći utjecaj u ranim godinama, roditelji mogu imati značajan utjecaj na obrazovna postignuća svoje djece kroz pružanje podrške u učenju kod kuće. Istraživanja u kojima su se djeca dugogodišnje pratila potvrđuju snažnu povezanost između redovitog angažmana roditelja u učenju kod kuće i intelektualnog i društvenog razvoja djece. Iako uključenost i podrška roditelja imaju najveći utjecaj tijekom ranih dječjih godina, njihov značajan učinak na obrazovne ishode i pismenost nastavlja se i u adolescenciji. Uključenost roditelja osobito je važna za razvoj čitanja kod djece. Rezultati istraživanja pokazuju da aktivnosti vezane uz čitanje koje roditelji provode kod kuće pomažu razvoju govornih vještina djece i općih intelektualnih sposobnosti. Druga istraživanja pokazala su pozitivnu vezu između uključenosti roditelja i ranog čitanja riječi i vještina tečnosti čitanja kod djecekao i njihove motivacije za čitanje, njihovog zanimanja za čitanje i njihovog užitka u čitanju.

 

Neke vrste aktivnosti vezane uz pismenost koje roditelji provode sa svojom djecom učinkovitije su od drugih.

Tri su vrste roditeljske uključenosti:

  •  roditelji poučavaju posebne vještina pismenosti,
  •  roditelji slušaju što im djeca čitaju,
  •  roditelji čitaju svojoj djeci.

Rezultati su pokazali da, općenito, uključenost roditelja ima pozitivan utjecaj na postignuća u čitanju. Roditelji koji svoju djecu poučavaju posebnim vještinama pismenosti, kao što je abeceda, čitanje riječi i veza slovo-glas bili su dvostruko učinkovitiji od roditelja koji su slušali djecu kako čitaju i šest puta učinkovitiji od roditelja koji su čitali djeci. Ovi ishodi vrijede i za djecu izloženu većem riziku razvoja teškoća u čitanju i one niskog rizika. Socioekonomski status obitelji nije ni na koji način utjecao na učinkovitost intervencija.

 

Čitanje u slobodno vrijeme i čitanje sa zadovoljstvom

 

Istraživanja nedvosmisleno pokazuju da su oni koji čitaju više bolji čitači. Što se češće čita, sposobnost čitanja unaprjeđuje se, a to daje poticaj za još više čitanje. Nadalje, pokazalo se da je čitanje sa zadovoljstvom pozitivno povezano s razumijevanjem teksta i gramatikom, širinom vokabulara, te većim samopouzdanjem i zadovoljstvom u čitanju kasnije u životu.

Na samu motivacija za čitanje utječu kultura čitanja i okruženje za čitanje u kojem se čitatelj nalazi.

Angažman u čitanju možda je najvažnije poticati izvan škole. Iako je učenje čitanja jedna od glavnih aktivnosti u osnovnom obrazovanju, mnoge aktivnosti vezane uz čitanje odvijaju se izvan redovnog nastavnog okruženja. Promicanje aktivnosti vezanih uz čitanje kod kuće te stvaranje općeg ozračja u kojem se čitanje cijeni vrlo su važni čimbenici u stvaranju vrsnog čitača.

 

Za kraj: Da bi uspješno svladavali gradivo prirode i društva, matematike i ostalih predmeta također trebamo imati razvijene tehnike čitanja s razumijevanjem. Nitko nas u životu ne pita zbrajanje, oduzimanje, tablicu množenja, ali nam sve to često treba.

Primjer 1.  Izračunaj: 29+43=

                   Isti zadatak mogao je glasiti: Prvi dan mravinjak je pospremalo 29 mrava, a drugi dan 43 mrava više nego prvi dan. Koliko je mrava pospremalo mravinjak drugog dana?

Primjer 2.  Izračunaj: 3X4=12  , 12+2=14

                Isti zadatak mogao je glasiti: Izračunaj koliko nogu zajedno imaju 3 mačke i jedna ptica.

Primjer 3.  Izračunaj:  27:9=3

              Isti zadatak mogao je glasiti: 9 mornara treba posložiti 27 pojasa za spašavanje. Koliko će pojasa posložiti svaki mornar ako ih svi slože jednako mnogo.

 

 

  • Prvu verziju zadatka vjerojatno bi riješili svi učenici u razredu, a drugu  vjerojatno mnogi ne bi riješili. (Razumijevanje čitanja i njegova primjena!)

 

Pedagog: Ljiljana Oršolić, prof.


[OPŠIRNIJE]



RSS


preskoči na navigaciju